Sanja Dejanović - Anisha
02.02.2011. iz dnevnika
 
U momentu kada sam spakovala stvari u auto i trebala da sednem za volan, desio se mali užas. Kombi je, meni ispred nosa, oduvao jedno crno kuče. Kuca je tako letela i tako jaukala da je to bilo strašno. Ja sam se grozila a onda sam se dozvala sebi i rekla: Šta se groziš, daj mu Reiki! I tako je i bilo. Na sred ulice sam davala kuci Reiki na temepraturi od minus mnogo. Potom je došla i vlasnica, ali nije zvala veterinara jer kuče nije jedno od onih o kojima se baš brinu, u smislu, nije vakcinisano. Kasnije sam je nazvala da čujem kako je kuče. Rekla je da je bolje i da je pio mleko, da nije hteo vodu. Valjda će preživeti. Potrudiću se sutra da odem opet bar na kratko da mu dajem. Bio je divan osećaj davati Reiki toj životinji. U par mahova me je gledao. Valjda kapira da mu ja pomažem, tj da mu pomoć stiže kroz mene! Okice su mu bile prilično bistre. Vlasnica kaže da nije ustajao. Nije ni čudo. Udar je bio tako jak, da se ne bih iznenadila da su mu polomljene noge ili bar jedna od njih. Nadam se samo da ne dobije unutrašnje krvarenje s obzirom da je spoljašnja krvavo bila vidna, a bez toga ima šanse za oporavak. I zaista bih volela jako da preživi! Kombi je tako leteo, da me živo zanima da li se vozač zapitao a šta da je to bilo dete!? Drugarica mi je posle rekla da je crni pas pod zaštitom Saturna i da sam na taj način bila testirana. U smislu da li ću usporiti, zastati i pomoći kučetu, a kao nagrada mi sledi mudrost, tj jedna stpenica više ili kako god. Ne znam za taj deo, moja nagrada bi zaista bila da ta životinja preživi. A ja jako često sanjam pse! Ovo je treći kome sam davala Reiki. Dva su preživela pa se nadam da će i ovaj iako je ovaj najteži slučaj.
 
11.02.2011.
 
Kada sam uveče došla u Rušanj, svratila sam do mojih i otišla da se okrenem na okretnici. Tamo sam videla šćućurenog Medu i parkirala i izašla. Prepoznao me je, lizao mi je šake, ja sam mu otvorila kanal i zapitala se da li može da hoda, onda sam videla da hoda kada sam morala da prebacim auto, ali sam se vratila. Nešto mi nije dalo da odem. Onda sam se zapitala da li može da trči, tj mislim da sam pitala njega. I tada je Meda potrčao na auto i ja sam bila oduševljena! I još mu vičem da se vrati, gde će, nismo ga zato spašavali, i on se vratio, seo do mene i pustio me da ga ilujem dok me je gledao u oči. On je razumeo apsolutno svaku reč koju sam izgovorila. Evo i sad mi se pune oči suzama, a i sinoć sam plakala od sreće! I tad kad sam mu rekla da sedi pored da, ne jurca, nije se pomerio na par automobila koja su prošla. Još samo malkice vuče nogu ali trči na kola! Čuda su zaista moguća. To je zaista bilo iscelenje što i jeste posao Mastera
 
- Nisam ni znala da ove stranice još imam u kompjuteru i prosto mi je slatko da sam naišla na sveže zapisano, sa svom emocijom. Radila sam mu još i jedan tretman na daljinu i u narednim danima pas se savršeno oporavio, izgubio svu dlaku da bi mu izrasla nova. 🙂 a između ova dva datuma, tačnije 06.02.20211. je usledila i inicijacija u reiki mastera i obuka za Reiki učitelja.
 
Bogu sam prezahvalna na svim iskustvima koja su kasnije usledila tokom jedanaestogodišnje reiki prakse kao reiki učitelja.
 
S ljubavlju,
Sanya.